Društveno poduzetništvo kao noviji i održiviji ekonomski model u Hrvatskoj se razvija na temelju različitih tradicija i praksi iz prošlosti (ponajviše na jugoslavenskim modelima zadrugarstva i poduzeća za zapošljavanje osoba s invaliditetom) te još uvijek nije značajno prepoznato od strane ključnih kreatora i nositelja politika, potencijalnih financijskih i nefinancijskih potpornih organizacija, medija i šire javnosti.
Društvena poduzeća u RH krenula su se razvijati početkom 2000-ih na inicijativu inovativnijih, poduzetnijih organizacija civilnog društva, najčešće udruga – bilo pokretanjem gospodarske djelatnosti unutar organizacije, bilo osnivanjem zasebnog pravnog subjekta koji je bio u vlasništvu neprofitne organizacije civilnog društva. Tek nakon nekoliko godina društveno-poduzetnički pothvati formaliziraju se kroz druge pravne oblike – trgovačka društva, (socijalne) zadruge, zaklade i ustanove. Društvena poduzeća u RH posluju u svim gospodarskim granama.
U Hrvatskoj ne postoje statistički ni drugi oblici službenih podataka o razvoju i poslovanju društvenih poduzeća. Ta funkcija prikupljanja i upravljanja podacima o društvenom poduzetništvu bila je jedna od najvažnijih zadaća Strategije razvoja društvenog poduzetništva 2015-2020. Prema podacima recentnih istraživanja (European Social Enterprise Monitor 2021), okvirni broj društvenih poduzeća u Hrvatskoj trenutno se kreće između sedamdesetak aktivnih i petstotinjak potencijalnih društveno-poduzetničkih organizacija.
Ekosustav društvenog poduzetništva u Hrvatskoj slabo je razvijen. U tablici ispod prikazani su ključni elementi ekosustava društvenog poduzetništva u Hrvatskoj te ključni nositelji razvoja, dionici svakog specifičnog elementa ekosustava.
Jedan od najmanje razvijenih i funkcionalnih elemenata ekosustava je institucionalni okvir – pozicija slabe agilnosti i političke volje državnih institucija često je identificirana kao ključna prepreka sustavnijem razvoju ekosustava društvenog poduzetništva u Hrvatskoj. Kao ključni dionici institucionalnog razvoja društvenog poduzetništva trebala bi istupati ministarstva i druge državne institucije, prvenstveno u kontekstu uloge usklađivanja i koordinacije razvojnih aktivnosti iniciranih ili sukoordiniranih od strane različitih dionika ekosustava. Ipak, u praksi upravo organizacije civilnog društva preuzimaju najaktivniju ulogu razvoja ekosustava. Jedine dvije državne institucije koje su prvenstveno na inicijativu pojedinaca, inicirale i provodile neke aktivnosti (ponajprije kroz natječaje za bespovratna sredstva, podršku javnim događanjima) usmjerene razvoju poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva u Hrvatskoj bile su Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike.
U Hrvatskoj ne postoji poseban zakonski akt koji definira ili regulira društveno poduzetništvo. Hrvatski pravni sustav omogućuje razvoj društvenog poduzetništva kroz različite pravne forme.
Jednom kada društveno poduzeće u Hrvatskoj krene s poslovanjem, ono nema specifičnih povlastica ni poticaja, već posluje na otvorenom tržištu kao i tradicionalno poduzeće. Primjerice, ne postoji mehanizam oslobođenja od poreza na dobit ili smanjene stope PDV-a, kao što je praksa u mnogim drugim zemljama EU-a (Italija, Francuska, Španjolska i druge).
Najznačajniji pomak u razvoju ekosustava očekivan je s usvajanjem i implementacijom Strategije razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Strategija je predstavljala jasan okvir i smjer koji će omogućiti razvoj društvenog poduzetništva. Od ukupno planirane 31 aktivnosti u okviru pet mjera Strategije samo je jedna aktivnost provedena, dok je 10 aktivnosti djelomično provedeno, s ograničeno ostvarenim pokazateljima. 65% planiranih aktivnosti nikad nije inicirano, iako su za to postojala alocirana sredstva u okviru Europskog socijalnog fonda. Izostanak tih intervencija imao je direktan utjecaj na slabiju razvijenost ekosustava društvenog poduzetništva u RH.
U kontekstu financiranja razvoja društvenog poduzetništva i poslovanja društvenih poduzeća, Hrvatska je u grupi zemalja koje nemaju razvijen sustav financijske podrške iz javnog proračuna ili europskih fondova, vrlo je ograničena privatna i javna podrška potpornim organizacijama za društvena poduzeća, a najveći doprinos financiranju društveno-poduzetničkih pothvata dali su privatni ulagači, privatne fondacije i privatni (impact) investitori. Velik potencijal vidi se u implementaciji određenih odredbi Zakona o javnoj nabavi (NN 126/16) usmjerenih podrški razvoju društvenog poduzetništva u narednim godinama.
Nefinancijski sustavi podrške društvenim poduzećima u Hrvatskoj predstavljaju najrazvijeniji i najjači element ekosustava. Razvijeni su od strane samih društveno-poduzetničkih organizacija te su dalje razvijani u suradnji s drugim nacionalnim i međunarodnim privatnim neprofitnim organizacijama. Nekoliko akademskih institucija razvilo je specifične programe učenja o društvenom poduzetništvu koji već nekoliko godina pokazuju sve veći interes studenata za ovo područje, a neki od njih u okviru svojih istraživačkih odjela, zajedno s drugim istraživačkim institucijama provode najvažnija istraživanja. U nefinancijskoj podršci sve veći značaj imaju i jači tehnološko-inovacijski i inkubatorski centri, poput zagrebačkog ZICER-a.
U Hrvatskoj ne postoje oznake kvalitete, certifikati ili drugi oblici identifikacije proizvoda, usluga ili samih društvenih poduzeća. Jednako tako nije razvijena ni metodologija, alati ni praksa mjerenja i upravljanja utjecajem društvenih poduzeća. Nema sustavnih mehanizama nagrađivanja najznačajnijih ili najboljih društvenih poduzeća. Ne postoje mediji koji sustavno prate razvoj, informiraju i educiraju javnost o potencijalima, značaju i rezultatima društvenih poduzeća u Hrvatskoj.
Unatoč tomu, Hrvatska nije na začelju razvijenosti ekosustava društvenog poduzetništva u EU – tek nekoliko članica EU ima razvijene ovakve oblike podrške vidljivosti društvenih poduzeća.
Autor: ACT grupa
Tekst je nastao u okviru projekta Strašne žene mijenjaju kartu svijeta nabolje (UP.02.3.1.03.0063).
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj materijala isključiva je odgovornost FIERCE WOMEN d.o.o.